Kome treba detoksikacija? Što je to detoksikacija organizma? Da li je to komplicirani zahvat? Tko je uopće kandidat za program detoksikacije? Koji su razlozi da se detoksikacija uopće mora provoditi? … i niz drugih pitanja postavljamo si mnogi u posljednje  vrijeme jer na svakom koraku – u svakodnevnom tisku i ostalim medijima, u raznim novim edicijama najrazličitijih autora nailazimo na ponudu rješenja koja su, nažalost, često kratkoročna, „brza“ i prolazna. Upravo je to i vrlo često razlog da odustanemo od pokušaja da nešto učinimo za sebe i prije nego shvatimo o čemu se zapravo radi.

Detoksikacija je odstranjivanje toksina, otrova

Odgovor na pitanje „kome treba detoksikacija?“ je vrlo jednostavan: „Svatko tko živi suvremenim životom, jede suvremenu hranu i nastanjuje suvremeni svijet.“ Ovo je rečenica iz knjige dr Alejandra Junger: CLEAN – program za detoksikaciju organizma.

Od mnoštva ponuđenih edicija na tu temu,  ova je svakako na samom vrhu iz više razloga, a prvenstveno zbog toga što logično i znanstveno utemeljeno prati i podržava prirodnu sposobnost tijela da se očisti od nakupljenih otrova. On je, naime, kao kardiolog s uspješnom praksom u New Yorku i sam osjetio posljedice suvremenog života u vidu viška kilograma, problema sa srcem, probavom i depresijom. Tražeći rješenje za svoje tegobe, otkrio je kako je jedan od najvećih medicinskih problema današnjeg čovjeka previše različitih otrova u tijelu.

U svojoj je knjizi ponudio zdravstveno siguran i vrlo učinkovit trotjedni detoksikacijski program koji je njemu, a kasnije i njegovim pacijentima, pomogao da riješe svoje zdravstvene probleme. U ovom pojašnjenju što je, zapravo, detoksikacija organizma u više navrata će biti citirani neki dijelovi Jungerove knjige jer nema potrebe „prepričavati“ njegove jasne stavove i izlaganja.

Kao i ljudi, tako i bolesti, imaju svoju povijest. A prirodan  je slijed da čim spomenemo bolest, spontano se nadovezuje i sve ono kako je koja bolest, tegoba ili bilo koji poremećaj tretiran u nekom razdoblju i podneblju.  Tu povijest, dakle čitamo, proučavamo,  reproduciramo i ispisujemo onako kako trenutno znamo. Napretkom  znanja i tehnologije svaka nova faza, naprosto, diktira neku novu abecedu. Tako je  sada i s detoksikacijom organizma: primijeniti ćemo ono što najbolje znamo, koliko i kako si možemo priuštiti, ali je vrlo važno da krenemo. U tome će vam biti podrška tekst koji slijedi i iz kojeg ćete sigurno izvući korisne informacije za svoj vlastiti program detoksikacije.

Povijest detoksikacije

I detoksikacija ima svoju povijest, dapače, ne spominje se sada kao nešto novo, poznata je već tisućama godina.

Detoksicirali su se već drevni Egipćani: Kleopatra se kupala u mlijeku da se riješi odumrle kože, da potakne stvaranje nove, mekane kože i zadrži svježinu svoje puti.

Kineski car Shen Nung (umro 2698.g. prije Krista) kao „pokusni kunić“ na sebi je otkrivao koje su biljke otrovne te na temelju toga sastavio Canon of Herbs (Popis bilja ) koji je sadržavao opise 252 biljke i u zapise o njihovom djelovanju – dobrom ili lošem – na ljudsko tijelo.

Stari su Grci savjetovali konzumiranje češnjaka za pročišćavanje krvi. A matematičar i filozof Pitagora (571 – 496.g.pr.Kr.) osudio je jedenje graha jer stvara „loše raspoloženje“!

U 13. stoljeću u kršćanskoj Europi svim zdravim, odraslim osobama Crkva je zabranjivala jedenje mesa tri dana u tjednu. Do 15.stoljeća petak je postao dan obveznog posta, a godišnja razdoblja posta, kao što su dani prije Uzašašća, Došašća i Korizma  (koja i danas traje šest tjedana) značila su da je, osim mesa, tada bilo zabranjeno jesti jaja i mliječne proizvode. Post se tada više nije smatrao samo duhovno korisnim kojim se pokazivala nečija religiozna odanost  već je znanje o „prirodi“ namirnica i njihovom učinku na ljudsko tijelo bilo podosta rašireno.

John Russell, maršal vojvode od Gloucestera četrdesetih godina 15. stoljeća, napisao je priručnik u stihovima, pod nazivom The Babees Book. Bila je namijenjena edukaciji mladih ljudi plemenita roda da bi postali sluge prinčeva. Russell im daje upute o srednjovjekovnim pravilima ponašanja i o tome kako će rezati pečenje na banketu, ali također uključuje savjete o prehrani, te je napisao da mlijeko, vrhnje i skuta „zatvaraju čovjekov želudac i izazivaju zatvor“. Druga knjiga iz 15. Stoljeća, pod nazivom Leechbook, sastoji se od 1074 recepata za „medicinsko kuhanje“ – od kojih su mnogi sredstva za čišćenje da bi se „ispraznili vjetrovi“ i riješili problem nečega što je izgleda bila česta srednjovjekovna pojava – konstipacija, opstipacija ili zatvor.

Ljudsko je tijelo veličanstveni stroj s vlastitim ugrađenim mehanizmina koji ga pokreću, održavaju i čiste. Ali poput svakog drugog stroja, vaše se tijelo može pokvariti. Način na koji danas živimo ukratko možemo, možda ipak malo karikirano (ali samo malo), konstatirati: otrove udišemo, otrove jedemo, otrove pijemo, otrovi nam predstavljaju tzv. užitak i relaksaciju (alkohol, cigareta), pomanjkanjem tjelovježbe omogućavamo otrovima da se predugo zadržavaju u našem tijelu, a da ne govorimo o toksičnim učincima stresa.

No, srećom, naše je tijelo opremljeno veličanstvenim sustavom detoksikacije koji je rezultat skladne suradnje nekolicine manjih sustava. Zahvaljujući sposobnosti našeg organizma na izvanrednim mogućnostima detoksikacije koji je uključen uvijek i stalno, mi postojimo.

Već tisućama godina čovječanstvo je svjesno postojanja otrova i njihova djelovanja koje uzrokuje disfunkciju, oštećenje, bolest, preuranjeno starenje i smrt. A isto je tako poznato da su već drevne kulture i razne iscijeliteljske tradicije poznavale mogućnosti detoksikacije ljudskog tijela pa su bile uobičajene metode koje su omogućavale da organizam sam odradi čišćenje od otrova (ranije spomenuti neki primjeri iz povijesti).  Bilo je neophodno dakle, da se prvenstveno odmori probavni sustav – postom.

Post, povlačenje u osamu i kontemplativna razdoblja smatrala su se bitnima za miran, zdrav i ispunjen život. Nije to bio puki ezoterički koncept. Genetski razvoj ljudskih bića – način na koji naša tijela najbolje rade – oblikovan je postom koji nam je bio nametnut načinom života lovaca-skupljača. Tisućama godina ljudi su imali razdoblja gozbe nakon kojih su slijedila razdoblja nametnutog gladovanja. Duga razdoblja praznog želuca bila su neizbježna, no pokazala su se ključnima za zdravlje. Budući da se nije morao natjecati s probavnim sustavom za gorivo, sustav detoksikacije mogao se uključiti i ostati uključen, imajući na raspolaganju dovoljno vremena i energije da obavi svoj posao čišćenja, oslobađajući tijelo gomile otpadnih proizvoda.

Danas je život drugačiji. Iznova postajemo svjesni svojevrsnog evolucijskog paradoksa. Što suvremeni život postaje toksičniji, bombardirajući nas neprirodnim otrovima iz prehrane i okoliša, to se povećava potreba za detoksikacijom. No sposobnost našeg tijela da se nosi s tim teretom nije se ubrzala jednakim korakom. Kako bi i mogla? Svijet se možda drastično promijenio tijekom jednog stoljeća, no potrebni su mnogi naraštaji da bi naše tijelo provelo neku genetsku promjenu.  Kako nam je život sve zasićeniji opasnim otrovima, kako nam je prehrana sve siromašnija vitalnim hranjivim tvarima i kako nam je životni tempo sve ubrzaniji, tako nam je veličanstveni sustav detoksikacije sve opterećeniji. Gotovo da spava zimskim snom: i dalje je tu, obavlja svoj svakodnevni „temeljni „ posao koji nam omogućava postojanje, no kleca pod dodatnim teretom dvadeset prvog stoljeća, teretom siromašne prehrane, okolišnih otrova i stresa.

Svi se u određenoj mjeri nosimo s posljedicama toga. Najčešći problemi na koje se ljudi žale, kao što su glavobolja, nepravilan rad crijeva, alergije, problemi s prekomjernom težinom, depresija, tjeskoba i bol uglavnom su uzrokovani oslabljenim sustavom detoksikacije. Stariji izgled, osjećaj umora i gubitak blistavog zdravog sjaja također su neposredno povezani s ovim preopterećenim  stanjem. No sve se to može ispraviti, a često i izliječiti usmjerimo li pozornost na detoksikaciju.

Dakle, neki ljudi  vrlo dobro otkrivaju da ne samo što posustanu i padaju što kondicijom, mentalnom svježinom i uopće životnom radosti, već se nakon svakog takvog pada ne stignu potpuno oporaviti. Razlog  tome je činjenica da njihova tijela nisu uspjela eliminirati sve nakupljene toksine.

Detoksikacija je način uklanjanja tih toksina – može se usporediti s mijenjanjem ulja u automobilu, dakle omogućuje tijelu vratiti snagu i vitalnost, dopušta energiji da teče. Detoksikacija je zapravo vraćanje tjelesne ravnoteže. Ali i ne samo tjelesne!

Kvantna detoksikacija: čišćenje uma

Istok, Zapad, stres: starije iscjeliteljske tradicije temelje se na stajalištu da se s promjenom stanja uma mijenja i stanje tijela. Skladan rad tijela bitno je uvjetovan ravnotežom uma. U Indiji jedna jedina riječ, ama, označava otrove, bilo fizičke ili mentalne, koji se nakupljaju i ugrožavaju zdravlje. Većina istočnih medicinara zna da ako pomognu pacijentu pročistiti svijest, u tijelu će se stvoriti red kao odraz te čistoće.

Zapadna medicina priznaje povezanost uma i tijela čak više nego što je toga svjesna. Znanstvenici mogu promatrati i mjeriti kako neprestane stresne reakcije doslovce mijenjaju biokemijsku strukturu tijela (reakcija borbe ili bijega preplavi nas kortizolom), ali i ponašanje (prepuštamo se nezdravim prehrambenim navikama i popnemo loše spavati). Svaki liječnik koji radi u smjenama u hitnoj službi može vam reći da su ponedjeljci, osobito jutra, obilježeni golemim priljevom pacijenata sa srčanim i moždanim udarima, što točno obilježava trenutak kad se zabava i odmor svojstveni vikendu pretvaraju u stres i zabrinutost svojstvene poslu. Sa stajališta integrativne medicine i medicine otvorena uma možemo te informacije spojiti i reći da nas stres, gnjev ili razočaranje, prisutni u mislima i osjećajima, toliko nagrizaju da se katkad moraju manifestirati kao fizički simptomi i privući nam pozornost Te stresne misli pronađu put do najslabijeg dijela tijela i počnu mu ometati rad.

Zbog svih ovih razloga detoksikacija se ne ograničava samo na aspekte zatrovanosti koje možemo vidjeti, dodirnuti ili izmjeriti. Ona obuhvaća i oslobađanje od loših misli i osjećaja, otpuštanje negativnih odnosa, emocija, poslova ili čak otrovnih državnih uprava. Detoksikacija je mnogo više od čišćenja tijela i poboljšanja rada jetara. Uključuje meditaciju te čišćenje i smirivanje uma. Otkrili smo da detoksikacija na tjelesnoj razini olakšava detoksikaciju svog kvantnog pandana; vrijedi i obrnuto.

Program Clean nudi vam priliku da na nekoliko tjedana promijenite određene obrasce. To uključuje i mijenjanje mentalnih obrazaca. Ako su kvantni otrovi stresa i beskonačnog razmišljanja neke od najvećih prepreka  za postizanje blagostanja, onda je kvantna detoksikacija jedan od najvažnijih poteza koji svatko od nas mora povući kako bi postigao bolje zdravlje: moramo očistiti ostatke i otrovni otpad koji se svakodnevno nakuplja u našem umu, i ponovno zavladati pozornošću koju gubimo baveći se nasumičnim i stalno istim mislima. To možemo učiniti uz nekoliko jednostavnih vježbi koje i svojim pacijentima preporučujem u trotjednom programu.

„Pozitivno razmišljanje“ univerzalni je cilj. …

Pozornost, životna energija
Shvatiti pravi smisao „pozornosti“ presudno je za kvantnu detoksikaciju. Baš sad, dok ovo čitate, usmjerite dio pozornosti na desnu ruku. Nemojte prestati čitati. Činite to istodobno. Osjetite desnu ruku. Ne morate je gledati; možete je osjetiti dok čitate. Osjetite njezinu toplinu; osjetite je li vlažna, osjetite vrške prstiju kako se dotiču. Razmislite sad o ovom: imali ste ruku i prije nego što sam od vas zatražio da usmjerite pozornost na nju, no niste je osjećali. Niste je bili svjesni. Ruka je postala dijelom vaše svijesti onog trenutka kad ste na nju usmjerili pozornost. U tom je trenutku postala dio vaše osjetilne stvarnosti, dio vašeg doživljaja. Stoga možemo zaključiti da vaš doživljaj određenog trenutka ovisi o tome na što vam je u tom trenutku usmjerena pozornost. Ukupan doživljaj vašeg života ukupan je zbroj svih tih trenutaka.

A  sada razmislite o slijedećem: da biste usmjerili pozornost na ruku, aktivirali ste kabel sastavljen od neurona (živčanih stanica) koji povezuje mozak s rukom. Naboj koji šaljete uz taj kabel i niz njega, a koji je još maloprije bio besposlen i neiskorišten, zapravo je električni naboj . To je struja elektrona za koje je kvantna fizika otkrila da su energija, odnosno svjetlo. Ta se energija koristila za nešto drugo prije nego što ste je upotrijebili i odaslali kablom. Sve je u neprestanom protoku. Onog trenutka kad tu energiju odlučite upotrijebiti za povezivanje mozga s rukom zapravo je redistribuirate ili preusmjeravate (kao i za vrijeme probave u detoksikacijskom procesu). Preuzimate vlast nad pozornošću i usmjeravate je neuronskim kablom do ruke. Vjerojatno se prije toga kretala prema misaonom dijelu mozgam, prskajući na sve strane poput vode iz prepunog bazena Umjesto da ga povezuje s rukom, povezivala je mozak s mislima i činila je to automatski, kao da se radilo o zadanoj opciji. Kada namjero na nešto usmjeravate pozornost, koristite se voljom.

Kad pozornost odlazi u misli, ne postojite u stvarnosti koja obilježava svaki trenutak. Misli su usmjerene na prošlost ili budućnost; bave se zamišljenim mjestima i situacijama. Prepustite li se njihovu čvrstom zagrljaju, gubite se u njima. Nekim čudom tijelo za to ne zna, I dalje reagira kao da se bavite stvarnošću. Unesite se mislima u svađu koju se s nekim imali, i tijelo će vam otpuštati adrenalin da vas pripremi za borbu ili bijeg. Vaše tijelo, zapravo, kvantne misli pretvara u fizičku stvarnost, i plaća cijenu za to.

Kad vam pozornost putuje prema ruci, ostaje u sadašnjosti. Vaša ruka postoji ovdje i sada. Ne radi se o misli koja se bavi nekom prošlom ili budućom rukom. Isto vrijedi za svaki dio tijela; postoji u sadašnjosti. Usmjeravajući pozornost na ruku ili bilo koji drugi dio tijela, učvršćujete se u sadašnjosti. Kablovi kojima se koristite, aktivno prenose elektrone. Budući da ste misaonom dijelu mozga oduzeli vlast nad tim elektronima, misli vam se, jasno, smanjuju brojem i intenzitetom i počinjete umirivati um. Za to se vrijeme među novim kablovima, koji se koriste, javlja trenje, Stvara se toplina; kablovi se zagrijavaju; povećava se frekvencija vibracija. Elektroni su, u konačnici, svjetlosni impulsi; šaljući ih u svoje tijelo, doslovce se prosvjetljujete.

Ovladavanje pozornošću, koja neprestano teče prema mislima, i njezino odašiljanje drugim putevima umijeće je postojanja  u sadašnjosti. To je moćno sredstvo za kvantnu detoksikaciju koja počinje s pojedincem, ali, malo-pomalo, uklanja kolektivno ludilo uzrokovano otrovnim emocijama, otrovnim odnosima i otrovnim načinom života koji ne poznaju nikakve granice, Da biste ovako živjeli, morate otkriti nove mentalne puteve, To iziskuje svjestan napor i u početku je veoma teško. No s vremenom i uz stalnu vježbu postaje sve lakše, sve dok se na kraju ne stvori nova navika: stalno postojanje u sadašnjosti. Ta je vježba oblik meditacije.

Nudim vam nekoliko praktičnih sredstava za razmišljanje o kvantnoj zatrovanosti i metoda koje možete provoditi tijekom Programa.

Petominutna meditacija. Diljem svijeta postoje mnoge škole meditacije koje nude stotine različitih tehnika. Slijedi tehnika koja je meni uvelike pomogla i koju preporučujem svojim pacijentima. Dovoljno vam je pet minuta. Zvuči malo, no potrebni su jaka volja i trud da bi se mirno sjedilo čak i tako kratko. Najbolje je meditirati odmah ujutro kad ustanete, dok moždana lokomotiva još nije u punom pogonu. No bolje je meditirati u bilo koje drugo doba dana i večeri nego uopće ne meditirati.

Ova je meditacijska vježba vrlo korisna ako je se provodi dosljedno. Nakon svakodnevnog petominutnog meditiranja počet ćete primjećivati promjene u svijesti. Možda ćete sada kratko zastati prije nego što se prepustite starim automatskim reakcijama, uključujući i one koje su vas uvaljivale u neprilike ili vam stvarale dodatan stres. Prilika je to da prestanete pridonositi otrovnim mislima i odnosima.  Postat ćete prisutniji i možda to počnu primjećivati i ljudi oko vas. Vrijeme će se usporiti; može vam se dogoditi da sad za neke stvari trebate manje vremena. Ako ne možete odmah isključiti mozak i osjetiti blaženstvo koje spominju jogiji  i  zen redovnici, nemojte zaključiti da meditacija nije za vas. I meni su moji učitelji rekli da za postizanje blaženstva katkad nisu dovoljne godine pa čak ni čitav život. No svakodnevno petominutno izvođenje ove vježbe tijekom dvadeset jednog dana omogućit će vam da barem malo osjetite preobražaj koji je moguć budete li dosljedno meditirali. Doživljaj meditacije za svakog je drugačiji. Teško ga je opisati, baš kao i okus jagoda. Jednostavno morate sami kušati.

Meditacija na djelu, Mnoge su studije pokazale da se redovitim meditiranjem poboljšava fizičko zdravlje. Za to postoje mjerljivi razlozi: u tijelu se smanjuje razina stresnih hormona i otpuštaju se hormoni sreće; tijelo dobiva priliku odmoriti se i iscijeliti. No možete na to gledati i ovako: ovladate pozornošću i energijom koja se troši ili gubi u situacijama kad vam misli pršte na sve strane bez ikakvog cilja i svrhe, i preusmjeravate je u tijelo kojem je obično najpotrebnija. Mudraci kažu: „Ono na što usmjerimo pozornost, raste.“ Usmjerimo je onda na vitalnost i zdravlje.“

Čini se da je svaki odlomak ove knjige važan, prevažan. Da je jednako važan opis načina na koji otrovi utječu na normalno fiziologiju života, da je za mnoge zanimljiva i važna spoznaja  o postojanju sluzi kao otrovnog otpada, odnosno spoznaja da je sluz prirodna obrambena reakcija protiv nadražaja, a ima je svugdje, u stanicama, oko stanica, u krvi, u crijevima, čak i u mislima.

Još je važnije staviti poantu na zatvor kao jednu od najčešćih tegoba zapadnog svijeta:  jer da bi detoksikacijski program bio potpun, mora se riješiti problem zatvora, i to tako da se eliminiraju nadražujući otrovi koji uzrokuju nakupljanje sluzi, a namirnice koje najčešće stvaraju sluz su pšenica, mliječni proizvodi, rafinirani šećer i prekomjerne količine crvenog mesa.

Prevažna je činjenica koliko je potrebno obnavljati dobre bakterije, a uništavati štetnu floru, upoznati se s mogućnostima čišćenja crijeva metodom hidrokolona odnosno hidroterapije crijeva… te još niz važnih činjenica koje mogu biti velika pomoć u provođenju detoksikacije organizma.

Alergije
Alergije su jedan od najuobičajenijih simptoma zatrovanosti. Međutim, otkriti uzrok nije jednostavno, kao ni kloniti se stvari zbog kojih kišemo. Alergijske reakcije na hranu ne manifestiraju se tako da je veza između uzroka i posljedice očita kao kad, recimo, pijemo mlijeko i odmah dobijemo osi ili grčeve. Alergijska reakcija može uslijediti satima poslije, manifestirajući se tijekom dana kao proljev ili glavobolja.

Ako je crijevna stjenka netaknuta i ako je crijevna flora zdrava, crijevno limfno tkivo je budno, ali mirno. Ako je crijevna stjenka oštećena, postaje hiperaktivna i stvara kaos, čak i kad alergen dolazi u dodir s unutrašnjošću  na sasvim drugom kraju tijela, kao udahnuta pelud. Tijelo prima poruku o dolasku uljeza i pokreće obrambenu reakciju, stvarajući sluz i privlačeći našu pozornost svrbežom. Uklanjanje najuobičajenijih nadražujućih namirnica iz prehrane tijekom Programa prvi je korak u uspostavljanju reda u tijelu i sprečavanju alergija. No, budući da se uzročno-posljedična veza između sladoleda, pšenice ili bilo koje druge namirnice koja uzrokuje problem i kihanje ne vidi, eliminiranje namirnica iz prehrane nije uvijek očit korak koji treba poduzeti. Prođu godine, a mi i dalje jedemo nadražujuće namirnice pateći od simptoma za koje smo uvjereni da ih izaziva sve drugo samo ne hrana.

Je li vrijeme za detoksikaciju?

Dakle, ako ste umorni, ako vam se stalno spava, imate li manjak energije, patite li od glavobolja, alergija, problema s kožom, depresija, rast Candide, opstipacije, debljanja, zatvora, imate li osjećaj da prerano starite? Vrijeme je za detoksikaciju, vrijeme je za čišćenje tijela i duha.

Jeste li do sada znali da čišćenje organizma može pomoći vratiti energiju i poboljšati zdravlje? Samo trebate posvetiti malo vremena i truda da bi dobili odlične rezultate.

Naš je organizam opterećen, dakle, ne samo probavljanjem teške i nezdrave hrane. Mora također eliminirati pesticide, fungicide, insekticide, onečišćenja i toksične tvari koje ulaze u tijelo iz našeg okoliša i hrane. Dodajmo još i stres, ubrzani ritam života i nedostatak tjelovježbe. Sve to može preopteretiti i oslabiti organizam i spriječiti njegov pravilan rad.

Nepravilan rad organizma može uzrokovati manje tegobe, kao što su umor i pospanost, a kasnije i veće probleme, kao što su depresija, prerano starenje i različite bolesti.

Veliku podršku i pomoć kod vaše odluke da provedete detoksikaciju može vam pružiti i biorezonantna metoda kojom se prvenstveno može ubrzati postizanje ravnoteže na svim nivoima – svojim najznačajnijim svojstvom da „podsjeti“ vaš organizam na prvobitne frekvencije koje su bile pravilne i podržavale zdravlje vašeg organizma.

M.Ruža-Bengeri, dr. med., www.biorezonantna-terapija.com

Preispitivanje savjesti na kraju godine odlična je priprema za početak nove. Time isplivaju na površinu obično loše navike kojih se u nadolazećoj godini želimo riješiti ili promijeniti, zapravo želimo promijeniti obrazac ponašanja u nekim segmentima svoga života.

Vrlo često to su neke prehrambene navike, osobito kada se uz to veže želja ili još bolje reći potreba gubitka kojeg kilograma tjelesne težine. Potreba i želja za uvođenjem tjelovježbe, možda prestanak pušenja, odluka o prestanku konzumiranju alkoholnih pića. Ovdje uvijek pozdravljamo samokrtičnost koja je prvi korak u donošenju ovakve odluke.

Odgađanje

Bitna je i promjena stava u odnosu na jedan od najčešćih nepoželjnih obrazaca ponašanja, a to je odgađanje. Proces odgađanja ima više faza: od želje da se nešto učini, preko razmišljanja o prednostima odgađanja tog nečeg da se učini, zatim preko kritike i samokritike ili opravdavanja samog sebe, pa sve do kritičnog momenta kad bude „zadnji čas“ za nešto učiniti. Zatim često okrivljujemo sebe te si obećavamo si da se nikad više neće ništa odgađati da bi se već na slijedećem „nečem što treba učiniti“ se pokrenuo identičan proces. Pojam odgađanja u provođenju bilo kakve odluke obično prati neodlučne. Za neodlučne se može reći da im je potrebna „mentalna štaka“, također se može reći, neodlučni i kad donesu odluku i obznane to svojim ukućanima, svojim prijateljima na neki način vape za podrškom, vrište: „podržite me!“ A već mahanje rukom od nekog bliskog rezultira time da mogu potonuti, srozati se nekoliko stepenica, a tako je vrlo teško savladati svaku stepenicu prema gore.

Ako želimo riješiti odgađanje, sam obrazac kao takav, ma na što god se odnosi, jedino je rješenje suočavanje sa stvarnošću. Iz trenutka u trenutak trebamo pratiti što se događa i prestati se zavaravati. Moramo preuzeti odgovornost za svoj život, za svoje zdravlje. Ne sutra, ne večeras, već upravo sada i ovdje.

Ako ste, dakle, donijeli odluku da krenete od nove godine na dijetu, vjerojatno se ubrajate u onu skupinu ljudi koja je već provodila brojne dijete unoseći manje kalorija – i gubili ste na kilaži, ali kad ste opet počeli normalno jesti primijetili ste da ste se ubrzo udebljali i imali više kilograma nego prije početka dijete. To je razumljivo. Sigurno želite da se ne ponovi isto u nekom drugom “pakiranju“.

Inače, ako tijelo gladuje, ono će se ponašati štedljivo. Dakle, tijelo usporava svoj metabolizam, smanjuje probavu – sagorijeva manje kalorija. Važno je biti svjestan činjenice da započinjete li to više puta, tijelo ne ubrzava svoj metabolizam kad ponovno počnete jesti. Dolazi do jo-jo efekta, a to može, zaista, prouzrokovati prave blokade u procesu probave. Drugim riječima metabolizam je programiran na „loša vremena“, cijelo vrijeme djeluje vrlo štedljivo pa kad i jedemo normalno. Posljedica toga je još veće nakupljanje masti (kod mnogih je ljudi metabolizam nakon brojnih dijeta tako blokiran da ne smršave niti onda kad baš ništa ne jedu).Rezultat je da se, usprkos dijetama i smanjivanju unosa kalorija, ne mršavi.

Ne planirajte – odlučite!

Već ovo do sada rečeno nam govori da s početkom godine nemojmo planirati „ići na dijetu“ – ovaj put odlučno donesimo odluku o mijenjanju samog sebe u odnosu na neke loše navike, okrenimo novu stranicu u svome životu: da budemo sretni, zadovoljni, korisni sebi i svojim najbližima, a time i široj zajednici. Ako spadate među one osobe koje su do sada razmišljale o dijeti s početkom godine, pokušajte slijedeće: ubrzo ćete uvidjeti kako je smisleno, za početak:

1. voditi dnevnik

Tako počinjemo biti svjesni kada i u kakvim okolnostima dajemo tijelu previše kalorija, koliko pijemo i koliko se krećemo. Tek kad toga postanemo svjesni možemo započeti sa smislenim promjenama.

2. ako želimo smršaviti, moramo jesti

Ne postoji metoda po kojoj bi mogli većinu vremena provesti sjedeći u naslonjaču pred televizorom ili za računalom i uz to jesti visokokaloričnu hranu, a k tome još i smršaviti.

Mora se jesti razumno i u razumnim mjerama, a to nikako ne znači da se u hrani ne može uživati. Jesti je užitak, zato kada jedete, uzmite si vremena i uživajte u hrani Nipošto nije dobro ne jesti ništa. Tijelo treba energiju za razgradnju uskladištenih masti. Ako ne dobije baš ništa hrane, ono nema energije. Ako želimo smršaviti, nikako ne smijemo biti gladni, inače se dogodi upravo suprotno od onoga što smo željeli. Ako tijelu nedostaje hranjivih tvari, to usporava metabolizam. Jednostavno izgara manje kalorija. To je obrambeni mehanizam (neke su žene stalnim dijetama svoj metabolizam snizile na 600 kalorija dnevno, jednostavno potroše 800 kalorija manje od normalnog, a to je fatalno i otežava metabolizam).

Tko želi smršaviti, mora jesti pravu hranu. Hranu treba dobro prožvakati tako se i brže postaje sit.

Treba se kloniti gladi. Svaki osjećaj gladi tijelo tjera prema zadržavanju kila! Za pojedinosti prilagođenog jelovnika i potporu u mršavljenju, odnosno podrška u promjenama nekih navika možete se javiti i doći do nas.

3. ako želimo smršaviti, moramo piti

Oko 60% ljudskog tijela sastavljeno je od vode! Dnevno izlučimo približno 2,5 litara vode iz tijela kroz urin, a nešto i disanjem, znojenjem.

Vodom izlučujemo otrove. Ako ne pijemo dovoljno, tijelo pokušava otrove neutralizirati u tkivnoj vodi. To znači da u tkivu uskladištuje vodu. Dakle tkivna voda postaje odlagalište za posebne otpatke, a to uzrokuje podbulost. Tko ne pije dovoljno usporava metabolizam pa tijelo nabire više masnoće.

Isto tako – tko mršavi, a ne pije dovoljno, dovodi svoj organizam u stanje previsoke kiselost. Razgradnja masnih naslaga znači: masne kiseline iz uskladištenja ulaze u krv, a krv ih mora odstraniti. Ovdje bismo mogli spomenuti još cijeli niz biokemijskih zbivanja u organizmu.

Nikakva prehrana niti bilo kakav sport ili tjelesna aktivnost ne pomažu ako vodom ne istjeramo otpadne tvari, dakle da ga detoksiciramo.

4. ako želimo smršaviti, moramo se kretati

Što smo deblji to imamo manje volje za kretanjem. Pomicanje cijele tjelesne mase je naporno, a kod žena je još i to da se osjećaju izobličene, „neestetske“, ne žele obući kupaći kostim ili gimnastički dres … vrlo brzo zatvara se začarani krug. No, neophodno je izaći iz tog začaranog kruga: promijeniti lijenost u lakoću.

Neophodno je kretati se, najmanje 30 minuta dnevno. Vrlo je primjerena vožnja biciklom, brzo hodanje, hodanje uz pomoć nordijskih štapova, polagana tjelovježba, ples, plivanje itd.

Važno je, ako dugo niste upražnjavali tjelovježbu, da počnete polako, postepeno. Opterećenje polako povećavajte. Ako se tijelo previše optereti (ubrzani ritam srca, visoki krvni tlak), mišići su premalo opskrbljeni kisikom i iz sagorijevanja masti prebacuje se na sagorijevanje šećera. Tako naslage masti na trbuhu i bokovima ostaju. Osim toga, kod pomanjkanja kisika tijelo počinje proizvoditi mliječnu kiselinu. Uglavnom zaključno

• krećite se svaki dan i sagorijevajte masti
• svaki dan postajete sposobniji i pokretljiviji
• svakim kilogramom kojeg izgubite život će vam biti veseliji

5. grupno mršavljenje je zabavnije

Pokazalo se da je mršavljenje u grupi istomišljenika lakše. Moguće je da imate kojeg člana obitelji, poznanicu ili poznanika, prijateljicu ili prijatelja koji bi također rado smršavio/la. Potaknite ga da sudjeluje i on. Tako se možete međusobno motivirati i podupirati, izmjenjivati iskustva te zajedno provoditi program kretanja.

Na raspolaganju smo vam za potporu biorezonantnom metodom u vašoj odluci da ovaj put definitivno promijenite neke dosadašnje navike pa nam se slobodno obratite.

Za kraj nekoliko misli nepoznatog autora o odluci da li ćemo nešto odgađati ili ne:

Dvije sjemenke u plodnoj proljetnoj zemlji

Prva kaže.“Želim narasti!

Želim pustiti korijenje duboko u zemlju pod sobom

i mladice kroz zemljinu koru iznad sebe…

Želim razviti svoje pupoljke kao stjegove, koji

najavljuju dolazak proljeća…

Želim osjećati toplinu sunca na licu

i blagoslov jutarnje rose na svojim laticama!

I tako je ova sjemenka narasla.

Druga je rekla: „Bojim se.

Pustim li korijenje u zemlju pod sobom,

ne znam što će ih dočekati u mraku.

A pokušam li probiti se kroz tvrdu zemlju

iznad sebe mogu oštetiti svoje osjetljive mladice…

Što ako rastvorim svoje pupoljke, a puž ih pojede?

A da se rascvjetam, dijete bi me možda iščupalo iz tla.

Ne, bolje je čekati da bude sigurno!“

I tako je čekala.

Kokoš koja je čeprkala po ranoproljetnoj zemlji

tražeći hranu, pronašla je sjemenku što je čekala

i odmah je pojela!

Što čekate?

RASTITE I …

Dakle, rastite, razvijajte svoj um i tijelo, njegujte svoj duhovni život, učite, ne bojte se – jer vaše zdravlje utječe na sve što činite i vaše zdravlje ovisi o svemu što činite ili ne činite. Tajna zdravog života je u pravilnoj ishrani, odmoru, redovitoj tjelovježbi i pozitivnom stavu prema životu i drugima.

M.Ruža-Bengeri, dr. med., www.biorezonantna-terapija.com

Sretan Božić i uspješnu 2011. godinu svim našim čitateljima i pacijentima želi Biorezonantna-terapija.com i Ruža d.o.o., Varaždin.

Svakodnevno i na svakom koraku susrećemo novosti i preporuke kako se hraniti, što izbjegavati, čemu dati prednost, koju tjelesne aktivnosti upražnjavati, a da ne iziziskuju previše vremena, kako da se obranimo od stresa koji viri iz svakog segmenta naše svakodnevnice, a sve to u svrhu očuvanja zdravlja ili kako ga vratiti ako je već narušeno, a možda i obilježeno ozbiljnijim dijagnozama. Često puta to letimično pogledamo, možda i pročitamo, ali suvremeni način života, užurbanost, nedostatna tjelesna aktivnost, nemogućnost organiziranja svega što nam je nametnuto za obaviti – naprosto ne daje prostora da „nešto novo“ ubacujemo u svakodnevni ludi ritam.

Kad se govori o kiselosti – često se smatra, neopravdano, da se radi samo o kiselosti vezanoj na probavu, na želučane tegobe, odnosno na upalu želučane sluznice, odnosno gastritis, vrijed ili pučki nazvan još i čir na želucu ili dvanaestniku. Simptomi vezani uz probavu, dakle, jednim dijelom su rezultat kiselo-lužnate neuravnoteženosti organizma, ali u širem smislu daleko najveća kiselo-lužnata uravnoteženost tkiva općenito većinom je lužnata.

O tome već davne 1935. godine govori dr. Otto Wartburg koji je dobio Nobelovu nagradu za otkrivenje uzroka raka, a govori upravo o anaerobnim uvjetim u tkivu gdje se dakle stvara kiselost, niži pH, time dolazi do promjena stanica koje se postepeno prilagođuju sasvim novim uvjetima, a samim time se i one mijenjaju u sasvim druge stanice – tumorske.

Uobičajeno je pitanje koje sami sebi postavljamo, kad nas snađe bilo kakav problem, kad se pojave simptomi sa strane bilo kojeg dijela tijela – kako si pomoći?

U ovom slučaju, kad je poremećena kiselo-lužnata uravnoteženost organizma sve naše snage moraju biti usmjerene prema neutralizaciji kiselosti.

Široki je dijapazon simptoma, tegoba, bolesti koje su rezultat poremećene kiselo-lužnate ravnoteže, a ne postoji organski sustav koji bi bio izostavljen, odnosno funkcija koja ne bi mogla biti poremećena: dakle od simptoma na lokomotornom sustavu – reumatske tegobe, osteoporoza, zatim glavobolje, migrene, simptomi sa strane srca i krvožilnog sustava, hipotenzija (sniženi krvni tlak), srčane aritmije, simptomi sa strane probavnog tlaka, od želučanih tegoba, poremećaja funkcije crijeva, osobito poremećaja crijevne flore, meteorizam (nadutost), simptomi sa strane mokraćnog trakta, također karijes, paradentoza, snižen prag boli, kronični umor, manjak energije, krutost mišića (neki to vole nazivati skraćene tetive“), a nadasve vrlo važna pojava vezana uz taj poremećaj je razdražljivost, nervoza, a s druge pak strane depresivnost, utučenost.

Svakako se moramo dotaknuti zbog čega dolazi do kiselosti organizma, a naravno pokušati upozoriti što činiti na neutralizaciji kiselosti!

Brojni su čimbenici koji vode organizam u kiselost, što vanjski, što unutarnji, npr. neuredan život općenito, stres, premalo kretanja, konzumiranje prevelikih količina mesa, premali unos tekućine u organizam, prenstveno vode, uzimanje lijekova, osobito nekih, npr. salicilata, nedostatak kisika u tkivima i cijeli niz drugih okolnosti koje dovode do smanjenja nivoa potrebnih i vrlo važnih minerala – kisele kiše koje minerale potiskuju u niže slojeve tla, visoke temperature i pretjerano znojenje, upalne bolesti koje su uglavnom praćene povišenom tjelesnom temperaturom, dakle gubitak minerala, i tako dalje.

Samopomoć se gotovo nameće: pokušati osluhnuti što nam naše tijelo želi reći, zbog čega vrišti? Uvesti red u svoj život na svim nivoima: povratiti eventualno izgubljeni kontakt sa samim sobom, provoditi redovitu tjelovježbu prema vlastitom afinitetu, unositi dostatne količine vode u organizam, jesti redovito, što zdravije, što zelenije (za klorofil se ne kaže slučajno – zeleno sunce), što zlatnije (za laneno ulje se također ne kaže slučajno – tekuće zlato), maksimalno uživati u svojim obrocima, jesti polako, bez gutanja dodatnog zraka, nikako ne zaboraviti tradiciju podneblja, jesti ono što je u nekom kraju dostupno, kombinirati prema vlastitom afinitetu, ne pretjerivati u ničemu, prehrana ne smije biti komplicirana i nadalje jednako važan čimbenik u postizanju ravnoteže je cijeniti ono što su mnogi u današnje vrijeme izgubili – ljudski susret, pokušati imati zdrave, dobre odnose sa svojim bližim i daljim životnim suputnicima, to, naime, nosi jednako važnu odgovornost za svekoliku ravnotežu našeg zdravlja, našeg života.

Velika pomoć u postizanju ravnoteže organizma, uključivši svakako i kiselo-lužnatu uravnoteženost je biorezonantna terapija koja na svoj suptilni, bezbolni način „podsjeća“ organizam kako da ponovo zdrave frekvencija naših tkiva, naših stanica zatitraju i potisnu, odnosno izbace izmijenjene, patološke frekvencije, kako se lako vraća zatomljena ili izgubljena životna radost, kako nas razni „simptomi“ jednostavno napuštaju, kako nam vedrina, polet, samopouzdanje prevlavljuju svakodnevnicu.

Tri vrste patogenih zračenja

U svakom trenutku svog života izloženi smo različitim energetskim utjecajima, odnosno zračenjima. Ti su utjecaji sastavni dijelovi okoline u kojoj živimo i našeg života. S njima nastajemo i mi i cjelokupan živi svijet.

Međutim, postoje i po zdravlje veoma opasna patogena zračenja. Njihov štetan utjecaj na fizičko i mentalno zdravlje podrazumijeva energetska djelovanja iz okoliša koja mijenjaju metabolizam stanica i štetno djeluju na živčani sustav.

Postoje tri vrste patogenih štetnih zračenja. Kozmička – visokofrekventna, podzemna, odnosno niskofrekventna i tehnička zračenja ili elektrosmog. Podzemna zračenja često stavljamo pod zajednički nazivnik – zračenja podzemnih voda, no to nisu jedina zračenja ispod površine našeg planeta.

Kozmička zračenja

Kozmičko, tj. zračenje iz svemira je oblik geopatogenog zračenja koji je manje poznat jer mu se tek u posljednjih pedeset godina počelo poklanjati više pažnje. Ovaj oblik zračenja prisutan je na svakom mjestu zemljine površine u određenom geometrijskom rasporedu. Bez atmosfere i ozonskog omotača život na Zemlji ne bi mogao opstati. On predstavlja svojevrstan štit od djelovanja štetnog zračenja Sunca i Svemira. Ipak, dio opasnog zračenja uspijeva prodrijeti kroz ozonski sloj i dolazi do površine zemlje.

Dr. Ernst Hartmann utvrdio je pravilno periodično ponavljanje nekih zračenja, a utvrdio je da izvori toga zračenja nisu podzemni. Daljnjim istraživanjem ustanovio je da postoje energetski zidovi debljine 20 centimetara koji se pružaju u pravcu sjever-jug i istok-zapad i čine mrežu pravokutnika dimenzija 2×2,5 metara. Sjecišta „zidova“ Hartmannove mreže nazvani su Hartmannovi čvorovi i oni su izuzetno patogeni. Ako se kozmička zračenja na istom prostoru nađu zajedno sa nekim drugim zračenjima postaju posebno štetna. Pretpostavlja se da su u takvim slučajevima čak i kancerogena. Vrlo je opasna kombinacija kozmičkih i podzemnih zračenja.

Zemlja prirodno vibrira na određenoj frekvenciji kojoj je podređen cjelokupan život na njoj. Ona je neophodna za normalne životne funkcije. Svako narušavanje spomenute frekvencije izaziva poremećaj u organizmu, a ako potraje duže može izazvati ozbiljne posljedice po zdravlje.

Podzemna zračenja

Spomenuli smo da podzemna zračenja imaju veoma nisku frekvenciju. To su zračenja podzemnih voda, geoloških rasjeda, zatvorenih šupljina, zračenja ruda i mnoga druga. Svaka podzemna voda dok se probija kroz porozne slojeve zemlje stvara više štetnih zračenja koja se daleko prostiru.

Tehnička zračenja – elektrosmog

U tehnička patogena zračenja, tj. elektrosmog, spadaju sva zračenja koja je stvorio čovjek, poput zračenja raznih elektronskih i električnih uređaja, trafostanica, visokonaponskih dalekovoda, satelitskih i radarskih antena, radio i TV odašiljača, kućnih električnih instalacija, televizora, mobilnih telefona, računala, mikrovalnih pećnica i drugih uređaja. Tehničkim zračenjima (elektrosmogu) pribrajamo i sva zračenja poremećaja prirodne sredine, npr. efekt Faradayevog kaveza u zgradama od armiranog betona.

Posljedice štetnih zračenja

Prolazeći kroz stanice našeg organizma zračenje uzrokuje fizičke i psihičke smetnje. Na fizičkom nivou patogena zračenja opterećuju imuno sistem i metabolizam što može dovesti do širokog spektra različitih oboljenja. Na psihičkom nivou utječu na pojavu depresivnosti, agresivnosti i preosjetljivosti na stres.

Biorezonanca i štetna zračenja

Tijekom testiranja biorezonantnim aparatom, tj. BRT dijagnostikom vrlo se lako može utvrditi je li organizam prekomjerno izložen geopatogenim zračenjima. Ukoliko je ovaj pokazatelj pozitivan štetan utjecaj tih zračenja moguće je u određenoj mjeri anulirati, ali svakako je potrebno uputiti pacijenta da se posavjetuje sa provjerenim radiestezistom kako bi provjerio da li su mjesta na kojima duže boravi (krevet, stolica na poslu i sl.) pod utjecajem geopatogenih zračenja te ako je potrebno pronašao alternativne, štetnim zračenjima neopterećene prostore.

Alergija na ambroziju tokom ljetnih mjeseci zadaje brige velikom broju ljudi u našim kontinentalnim krajevima. No, evo nekoliko osnovnih informacija o samoj biljci.

Korov porijeklom iz Sjeverne Amerike čije je sjeme doneseno u Europu transportima pšenice 1863. godine. U Hrvatskoj se pojavljuje 1940. godine.

Ambrozija je jednogodišnja biljka visoka u prosjeku 150 cm. Stabljika je uspravna, razgranata i obrasla dlačicama. Listovi su najčešće nasuprotno smješteni na stabljici, jajolikog su oblika, dlakavi te višestruko perasto razdijeljeni. U našim krajevima, ovisno o klimatskim uvjetima, niče sredinom travnja, a cvatnja joj započinje krajem srpnja i traje sve do početka prvih mrazeva. Cvjetovi su na biljci skupljeni u duge grozdaste cvati na vrhu stabljike i granama. Biljka se oprašuje vjetrom. Proizvodi ogromne količine peludnih zrnaca.

Zakorovljuje sve okopavinske kulture, a naročito kukuruz, soju, suncokret, duhan, šećernu repu, krumpir i povrtnice. Raste uz putove, kanale, željezničke pruge, nasipe i na neobrađenim poljoprivrednim zemljištima, zapuštenim gradilištima, parkovima i vrtovima. Tijekom cvjetanja koncentracija peludi dosegne razinu i do 500 zrnaca u kubičnom metru zraka, a već 30 zrnaca izaziva alergijsku reakciju.

Koncentracija peludi obično dostiže svoj maksimum u podnevnim satima, između 10 h i 15 h. Kiša i niske jutarnje temperature usporavaju otpuštanje peludi. Pelud ambrozije može daleko putovati, ako su povoljni uvjeti i preko pedeset kilometara. Ipak, većina peludi pada na zemlju unutar sto metara od same biljke. Sjeme ambrozije u tlu može mirovati i desetke godina, a biljka će niknuti tek onda kada uvjeti budu povoljni.

1) Ubrzava vaš metabolizam i sagorijevanje masti koristeći programe čije frekvencije ciljano djeluju na metabolizam masti i metabolizam ugljikohidrata.

2) Smanjuje želju za nikotinom te vam tako pomaže da prestanete pušiti. Ovom se tehnikom poništavaju frekvencije potrebe organizma za nikotinom.

3) Osnažuje vaš imunološki sustav i otpornost na prehladu i gripu pomoću terapijskih programa koji jačaju otpornost organizma.

4) Smanjuje simptome i skraćuje trajanje virusnih i bakterijskih bolesti (npr…) jer se BICOM terapijom cilja na pojedinačne frekvencije raznih virusa i bakterija.

5) Održava vaš organizam u dobroj formi jer se terapijom ciljaju organi poput jetre i bubrega čije je besprijekorno funkcioniranje nužno za održavanje top forme.

6) Smanjuje osjetljivost organizma na hranu, poput mliječnih ili pšeničnih proizvoda, poništavanjem frekvencije ili informacije izdvojenih alergena i toksičnih utjecaja iz okoline. Biorezonantna dijagnostika i terapija alergija izuzetno je učinkovita.

7) Jača otpornost na peludi i trave te uklanja simptome peludne groznice te ostale tegobe poništavanjem informacija pohranjenih u organizmu i time pripomaže vašem imunološkom sustavu.

Uistinu je iznenađujuće kako korištenjem biorezonantne metode tijelo svojim vlastitim, često zaboravljenim, sposobnostima liječi samo sebe.