Blog.

Alergija na ambroziju tokom ljetnih mjeseci zadaje brige velikom broju ljudi u našim kontinentalnim krajevima. Slijedi nekoliko osnovnih informacija o samoj biljci.

Korov porijeklom iz Sjeverne Amerike čije je sjeme doneseno u Europu transportima pšenice 1863. godine. U Hrvatskoj se pojavljuje 1940. godine.

Ambrozija je jednogodišnja biljka visoka u prosjeku 150 cm. Stabljika je uspravna, razgranata i obrasla dlačicama. Listovi su najčešće nasuprotno smješteni na stabljici, jajolikog su oblika, dlakavi te višestruko perasto razdijeljeni. U našim krajevima, ovisno o klimatskim uvjetima, niče sredinom travnja, a cvatnja joj započinje krajem srpnja i traje sve do početka prvih mrazeva. Cvjetovi su na biljci skupljeni u duge grozdaste cvati na vrhu stabljike i granama. Biljka se oprašuje vjetrom. Proizvodi ogromne količine peludnih zrnaca.

Zakorovljuje sve okopavinske kulture, a naročito kukuruz, soju, suncokret, duhan, šećernu repu, krumpir i povrtnice. Raste uz putove, kanale, željezničke pruge, nasipe i na neobrađenim poljoprivrednim zemljištima, zapuštenim gradilištima, parkovima i vrtovima. Tijekom cvjetanja koncentracija peludi dosegne razinu i do 500 zrnaca u kubičnom metru zraka, a već 30 zrnaca izaziva alergijsku reakciju.

Koncentracija peludi obično dostiže svoj maksimum u podnevnim satima, između 10 h i 15 h. Kiša i niske jutarnje temperature usporavaju otpuštanje peludi. Pelud ambrozije može daleko putovati, ako su povoljni uvjeti i preko pedeset kilometara. Ipak, većina peludi pada na zemlju unutar sto metara od same biljke. Sjeme ambrozije u tlu može mirovati i desetke godina, a biljka će niknuti tek onda kada uvjeti budu povoljni.